četvrtak, 17.01.2008.

Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira......

Evo nakon dužeg vremena, stvarno je došlo vrijeme za novi post. Ali ovaj put ukratko. Obećavam da ću od sada biti redovitija...
Uglavnom, nadam se da ste se svi lijepo proveli za Božićne i Novogodišnje blagdane...
Ja jesam... Bez obzira na zle jezike...
Zdrava sam, sretna sam i još uvijek zaljubljena...
Za praznike sam bila u Sarajevu s Linđom... Bilo je super, super! :) Jedva čekam Kupres.... :p (cakani :p)
Sad nam je uskoro maturalna 1.2. u Rixosu ( nadam se ..)
Haljina, cipele, torbica.... sve je kupljeno.... tako da sam se toga riješila.... E i da haljina je crvena hihi....
Sad će u subotu Jug-Honved.... 19.1. a onda iza nezaboravna noć :p
a 26.1. je Jugova zabava...

Ana sanjala sam te sinoć hihih.... :p Daniela očekujem komentar :p i tebe sam haha A Iva ljuta sam :p

petak, 19.10.2007.

Toše, ti si naš anđeo! Bice mi zadovoljstvo da pricam svojoj djeci kako je bio jednom jedan Tose

Evo i mene nakon duuugog odmora... Svašta se događalo, ali jednostavno nisam imala vremena pisat...
Ali nešto čovjeka vazda nagne da počne nanovo pisat, pa tako i mene smrt Toše... Pa imao je samo 26 godina .. zašto baš on? Zašto baš on od njih troje? Zašto tako mlad? Zašto tako uspješan? Stotine pitanja nam proleti kroz glavu... Ali ne samo on, krcato njih koji su samo tako otišili.. bez pozdrava... tako iznenada..i tako tužno.... Previše neisupnjenih planova, snova, ideja...

ON je u ovoliko malo godina uljepšo život milijunima mladih a i starijih svojim pjesmama... Bog zove k sebi samo dobre ljude pa se tako nadam da je i on sada negdje gore, sretan što će se njegove pjesme i dalje pjevati ... Postat će legenda...! Za njega su moji roditeljji govorili da ga nitko nikad neće nadmašit! Rijetko je tko za života stekao toliko prijatelja i osvojio tolika srca!

Još uvijek ne možemo vjerovati da ga više nema među nama. Dijelio je s nama svoje uspone i padove, svoje ljubavne dileme i uspjehe, hitove. Bez tebe Toše, više nikad neće biti isto!
Gubitak je ogroman, nenadoknadiv za Makedoniju, ali i za našu zemlju, za njemu bliske ljude, ali i za sve one kojima je kao UNICEF-ov ambasador dobre volje nesebično pomagao i pružao nadu za bolje sutra! Teško je povjerovat da takav čovjek neće više biti tu i uljepšavat nam živote!Uradio je vise za svojih 26 godina nego ce citave vlade i politicari ikada. Ma bilo više od boli koga!

"Ne odajte se alkoholu, drogi i drugim zlima, nego poput Toše iskoristite talente koje vam je Bog dao", poručio je arhiepiskop ohridsko-makedonski Stefan

Izgleda daTeško je vjerovati da ga više nema, ali sve je to igra bez granica!!! Ko živi s vjerom u Boga ne umire nego zaslužuje život vječni!!! Toše ti si svoj vječni život zaradio svojom humanošću i dobrotom!!! Laka ti bila zemlja u kojoj sniješ vječni san!!! Počivaj u miru!!!Onaj gore ima neki svoj plan mada ga ne kontam nikako. .
"Makedonija je izgubila svoje najveće blago, svog najvećeg glazbenika. Nema utjehe. On nije bio umjetnik. On je bio remek djelo. Pozdravljam te u velikoj tuzi i boli zbog toga što si nas ostavio prerano", rekla je Tošina prijateljica Vesna Petruševska, te nakon toga zatražila pljesak za Tošu.
Njegova je pjesma prisutna ne samo u našim srcima već i u srcima svih balkanski naroda

Pjesma Tonija Cetinskog za Tošu....

Ostavi svjetlo na putu kojim
želiš poći
Pomozi mi kad snivam,
sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram
uspravno kreni
I reci tiho svima da ostat
ćeš dijete među anđelima
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
Da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
Neka ti nebo podari spas
Da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja
voli i čuva uspomene
na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što
nisi s njom dok letiš s anđelima

srijeda, 04.07.2007.

I TO JE TO.......... PRAVCI!

=MAJSTORICA U GRUŽU=

Mislim da je čitav grad živio za ovaj dan. Petak, odlučujuća utakmica. Svi smo već 2 sata prije bili pokraj bazena nebili što prije ušli i zauzeli bolja mjesta. Čak je i moja mama 2 dana prije štampala maice (njih tridesetak) i podijelila prijateljima. Naprijed veliki znak juga, a ozada SVIM SRCEM ZA JUGA. Pogodila je,bar moja obitelj živi svim srcem za Juga. Tata Bušlje je čak doveo svoje navijače iz Komolca s bubnjevima... i svom opremom koji su podigli atmosferu. Ono navijanje uru prije početka ne može se nigdje doživit nego u nas. Nešto predivno. U početku napeta utakmica kulminirala je pobjedom Juga. ZASLUŽENO. Fatović i Kržić najsretniji. Ipak je to njihova zadnja utakmica na našem bazenu. Emil je u svojoj riznici ubrojio još jedan trofej.
P.S. Tati Bušlji mama je rekla da je kopsica bila super, a o vatrometu da ne govorimo.
Moji su zalomili do jutarnjih sati.
Evo novih slika.




Strasti se nisu ni smirile, a već se putovalo na dinal four u Milano. Napokon sam dočekala da i ja pođem s mojima. Nisu me iznevjerili. Čak smo mama i ja krenule dan prije tate, s igračima, u srijedu veče. S nama je išla moja super frendica Nika s njenom mamom.
Nas dvije, njih dvije i Anita od Emila..............ludo, provod zagarantiran. Tri dana smo lumpovale, šopingirale a tatu smo sreli u prolazu, hehehe! On, Čular, Milić i Pecotić bili su u drugom hotelu, dosta udaljeni od nas, a mi u centru Milana aaaa.
Ali isto smo uveče svi skupa zalomili do zore. Prvo veče s trbušnim plesačicama, a iduće smo proveli na festivalu latinoameričkih plesova. Trebali ste to vidit! Svi su se otkačili za neprepoznat, a moj tata tek...aaaaaa Utakmice su bile nešto posebno! Ona s Partizanom puna naboja, emocija, suza radosnica nakon pobjede i slavlja dugo u noć! Ona sutradan je bila opuštenija, ali na kraju ipak tuga jer smo ipak kad smo sve to zbrojili bili bolji, ali što ćemo....
Jedan nesuđeni peterac i jedan faljeni..... Ali, eto, nije nam bilo suđeno. Žao mi je smao naših Jugaša jer su zaslužili i tu pobjedu!!!
Pa Bože moj nije ovo kraj i iduća sezona je pred nama. A sa istom ekipom ponovo ćemo biti najbolji u samom vrhu =ŠAMPIONI=!
Evo malo sličica....

petak, 01.06.2007.

POST JE DUG KOLIKO I MOJI 18 GODINA.....

1USKORO SE BLIŽI I TAJ DAN… MOJ 18 ROĐENDAN…. DO TOGA DANA ODLIČILA SAM NAPISAT PONEŠTO O OSOBAMA KOJE SU MI PUNO POMOGLE U OVIH 18 GODINA, KOJE SU BILE UZ MENE U NAJTEŽIM TRENUCIMA, NE SAMO U NAJTEŽIM NEGO SMO PROVELE TOLIKO NEOPISIVO PREDIVNIH DANA… NADAM SE DA ĆEMO JOŠ… DA NE PIŠEM SAMO U PROŠLOM VREMENU…. UGLAVNOM MOGU REČI DA SU MI OVIH 18 GODINA BILI NAJLJEPŠI DANI U ŽIVOTU… UNATOČ NEKIM IZUZECIMA KOJE VALJA ZABORAVIT… ALI KO SE TOGA VIŠE SJECA HEHE E I UNATOČ NEKIM ZLIM JEZICIMA…ALI BRIGA MENE ZA NJIH…ŽIVI SVOJ ŽIVOT… ŽIVI GA…I IŽIVI GA…. UGLAVNOM TU JE MOJA JEDINA I NAJVEĆA, PREDIVNA LJUBAV NIKOLA…
KOJI ME SPAŠAVA U SVAKOM TRENUTKU SVOJIM OSMJEHOM, SVOJIM PREDIVNIM GLASOM…..KOJI MI JE ISPUNIO ŽIVOT SREĆOM, LJUBAVLJU I NARAVNO OVISNOŠĆU.. JER GA TOLIKO VOLIM… HVALA MU NA PREDIVNIM TRENUCIMA.. HVALA TI NA SVEMU, ŠTO SI UZ MENE U DOBRU I U ZLU, ŠTO MI VJERUJEŠ, ŠTO SI ME IZABRAO..PAMTIT ĆU TE UVIJEK … JER SI OD TRI ŽIVOTNE STRANICE TI DRUGA STRANICA…. PRVA JE ROĐENJE, DRUGA SI TI……………. A TREĆA JE SMRT… UVIJEK ĆEŠ ZA MENE BITI ODLUČNA, PAMETNA, ZGODNA, BISTRA HEH, NJEŽNA, DIVNA PREDIVNA OSOBA KOJA JE MOJIM SRCEM ZAVLADALA PRIJE TOČNO 4 MJESECA…. VOLIM TE! ŽELIM REČI DA SAM JAKO SRETNA, TJ. PRESRETNA ZBOG STVARI, PONAJVIŠE LJUBAVI KOJE MI JE PUŽILA MOJA OBITELJ..I MOJI NAJDRAŽI… IMAM KUĆU, IMAM ZA JESTI, ZA PITI, OBLAČIM SE PROSJEČNO, MA IMAM SVE ŠTO SAM MOGLA IKAD POŽELIT! ZDRAVLJE, LJUBAV, SREĆA-…TO SU NAJBITNIJE STVARI NA SVIJETU… ! SVIMA ZAHVALJUJEM NA DOBRIM I LOŠIM TRENUCIMA!
ZAHVALJUJEM BOGU ŠTO ME JE ČUVAO SVE OVE GODINE I ŠTO ME UVIJEK DRŽI U OKVIRIMA SVOJE VJERE! ON JE UVIJEK TU I HVALA MU, ŠTO ČUVA MENE, MOJU OBITELJ, MOJE NAJDRAŽE…
PISALA BI VAM KAKO SAM PROVELA SVE OVO VRIJEME… ŠTO SAM RADILA KAD SAM BILA MALA… ALI STVARNO SE NE SJECAM PUNO TOGA…ŠTO SE SJETIM NAPISAT ĆU… ALI IMAM KATASTROFALNU MEMORIJU,,,
NA OVAJ POST ME NADAHNUO POST MENI ISTO JEDNE JAKO DRAGE OSOBE PERA... KOJEM JE POST FENOMENALAN…. I ONAJ KRAJ …HEH TOLIKO ME DIRNUO… predivno… Ana predivan ste par J
1.6.1989. U OVOM PRELJEPOM GRADU U 5:40 MIN U RANU ZORU,ROĐENA JE JEDANA JAKO SIČUŠNA BEBICA NITI 2KG… (KOJE SE TATA JAKO PREPAO I OTIŠO DOMA PLAČUĆI…. PITAM SE ZAŠTO HEHE)
KOJA JE SVOJE PRVE DANE PROVELA U NEKOJ KUTIJI ZVANOJ INKUBATOR…..
KAD JE IZIŠLA..BILO JE VRIJEME KRŠTENJA, I DOŠLA JE ODLUKA DA SE ZOVE NIKOLINA PO TATINOM TATI TJ. MOM DJEDU NIKU….BEZ IKAKVIH RAZMIŠLJANJA….MALA SE KRSTILA, I SAMO NAKON GODINU DANA NA SVIJET JE DOŠAO I NIKŠA AAAAAA…… UVIJEK SAM BILA LJUBOMORNA NA NJEGOVU LJENOSTM NJEGOVO TREPTANJE SVOJIM NEVINIM OKICAMA I NA SVE ŠTO SU MU MAMA I TATA DOPUŠTALI….. REALNO SU NAS JEDNAKO ODGOJILI… BILO JE RAZDOBLJA KAD SU PADALE TEŠKE RIJEČI…A DANAS TO NADOKNAĐUJEMO UZAJAMNOM PODRŠKOM.. RAZGOVORIMA….. AAA KAO MALA UVIJEK SAM MORALA RANO UJUTRO IĆI KUPIT KRUH I MLIJEKO..KOJE BI MOG BRATA DOČEKALO NA STOLU……. E DA JA SAM STARIJA, PA ĆU JA IĆI KUPIT, PA UVIJEK TAKO… ALI DANAS SE I ON BORI ZA MENE… OBOŽAVAM GA!!!!!!!!
DANE SAM PROVODILA NA MONTOVJERNI.. GDJE I DAN DANAS ŽIVIM…
NE SJEČAM SE DA JE BILA IJEDNA ŽENSKA U OKOLICI MOJE KUĆE…. TU SE I NEMAM ČEGA SJEČAT JER IH NIJE BILO… SJEČAM SE SAMO MUŠKIH HEHE
BLAŽENA MEĐU NJIMA…. IMALA SAM PUNO PRIJATELJA…KOJE DAN DANAS VIDIM…ALI NISMO KAO I PRIJE…
OVIM IH PUTEM POZDRAVLJAM…
POZDRAV : NIKŠI,PEPU,BRACU(DJ COBRI),LOLU,MARKU,NIKŠI Đ,SLIVIJU(KOJA JE ODNEKLE KASNIJE IZVIRILA)….
SAMO SITNICE KOJIH SE SJEĆAM KROZ MAGLU….:
-luda Nike vozila je biciklu i zabila se glavom kroz dvije rešetke ispred Markove kuće ( hvalila se kako zna bolje vozit biciklu) e moja nike nike hehe
-došao je novi susjed..ne želim imenovat jer mi nije bio nimalo drag…. Išla se Nike pohvalit kako zna igrat košarku, i susjed joj slomi ruku…tj. Nike nekako padne preko njega i lopte… hm? Kako? Pitam se i ja?
-spuštali smo se na daskama niz brdo…
-gađali mačke….
-probudili cijelu Montovjernu…..
-preko ljeta, svaku noć igrali žmurice….
-naše nalazište-igralište Montovjerna….. na koje sam ponovo trčeći …mislim žureći, da bi stigla u dogovoreno vrijeme, pala preko susjedina zidića koji mi je danas do koljena..slomila ruku… P:S: sigurno se pitate koliko sam je puta slomila… ne želim to od bruke ponavljat, ali zapisala sam u jednom postu…
-dugo mi je trebalo da naučim brojat 5,10,15,20…hahaha
-Lolo mi je ukro moju rozu biciklu kad sam bila mala….. e vidiš mama trebala sam je unjet u kuću kme…. Heh, ali vratio je on meni neke djelove….
-Nikšu,Marka i mene… ukrco je u neki žuti auto u raspadnom stanju i zamalo nas odveo pod zemlju hehe…..
-Braco još se sjecam Nikšine garaže… i mog strašnog deranja i revanja…putem do kuće…
Dok ste vi dvojica trači zamnom aaaaa
-Jednog dana polako krecuci se prema butizi po kruh i mlijeko…. Nike susreće žensku aaaaaaa… sva iznenađena prišla joj je i upitala kako se zove… Silvija…
I tako sam ja upoznala svoju tada najbolju prijatlejicu…koju ću uvijek pamtit…
Svaki dan bi se viđale, dane provodile u nje na bazenu…. Hehe još se sjecam Sv. Nikole…i malog Isusa….
-Najbolje od svega je bilo kad smo Silvija i ja došle do mmene i uzele kasicu koja je stala na tv u mom dnevnom boravku….u kojoj je bilo negdje 600 kn i pošle u butigu i sve ispucale na slatkiše. Sjele smo u uličicu i sve potamanile hahaha…i sve to vrijeme dok smo mi jele i trošile toliko love…. Mame su nam poludile imalo ih je kolpat kad su nas našle….sječam se da me tu veče mama jedva htjela vodit gledat pohahontas u kino kme…..
IAKO SMO BILI MALI JAKO SE DOBRO SJEČAMO NAŠE BABE JELKE (TATINE MAME)…. BILA JE JAKO SLABA I DOKTORI SU JOJ REKLI DA JOJ NEMA SPASA. TO JE BILO RATNIH 90-TIH. ALI TATA JE ODVEO U ZG NA DUGO I MUČNO LIJEČENJE I ONA JE PROŽIVILA JOŠ 5 GODINA. TIH 5 GODINA ŽIVOTA JE NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO JE MENI I MOM BRATU MOGLA PODARIT. ONA NAS JE ODGOJILA, NAUČILA ČITAT, PISAT,CRTAT, PRVA SLOVA BILA SU NJENA…DUGE ŠETNJE S NJOM OSTAT ĆE MI UVIJEK U SJEČANJU….. NJENIM NESTANKOM NESTO JE I DIO NAS…. IAKO SMO BILI MALI SVE SMO RAZUMILI…NJE VIŠE NIJE BILO…. I OTIŠLA JE PRVI DAN, KAD SAM JA KRENULA U PRVI RAZRED….I DAN DANAS ČESTO SAMA POĐEM DO GROBLJE I POPRIČAM S NJOM…FALI MI… STRAŠNO PUNO L..A NAJVIŠE NJENE RIJEČI, I KAKO ME ZVALA- VILO MALENA…. :L
IMAM JA JOŠ BABU I DJEDA (OD MAME RODITELJE) KOJE VOLIM I ČUVAM KO OČI U GLAVI…..
ONI SU MI SVE I NE ZNAM ŠTO BI BEZ NJIH….. VOLIM IH PUNO PUNO!BABA NAS OD MALENA ČUVA, I DOLAZI SVAKI DAN KOD NAS….
U vrtiću sam imala meni jednu jako dragu prijateljicu….Karlu… Skupa smo išle na balet..viđale se svaki dan, a normalno kad nam je balet bio svaki dan aaaaaaaaaa! Provele smo puno vremena zajedno, a i prešle preko puno problema vezanih za balet zajedno….
Nije nam se baš dalo ići…. Ponekad smo bježale…. Ali mislim da nitko nikad nije mrzio balet kao što ga ja mrzim! Strašno nešto! Ali nije sve do samo ga baleta koliko je do osobe koja nam ga je držala…. Ufff još se sjecam kad mi je rekla da sam ja debela ko krava…i da sam ko žirafa…pa da balet nije za mene…. A mučila me ko nitko…. Rađe bi u zatvor…! Još se sječam onih njezinih nokti koji su svaki dan bili zabodeni na mojoj ruci ili nozi dok je ona nešto pokušavala pokazat ili reč… ma ona je koza ne ja….! I da ovo sad čita…briga me….
Uz balet sam svirala i klavir…a ček ako sam mrzila balet.. znači uz njega više ništa..al jbg…eto klavir… što se mora mora se… i tako ja svirala i došlo vrijeme da položim prvu godinu tj da prođem… izišla ja na ispit..prazna sala(dvorana)..neki jadni žiri od pet ljudi i u glavi misao Ma ja ću ovo past, pa ako padnem nema ni baleta…. I sjela ja za klavir….stavila ruke na odogovarajuće mjesto… i oni meni označili početak…a ja ne namjerno nego zaboravila sve…i reda radi pritisla jednu tipku…digla se, krečući prema vratima…pozdravila profesore, te potrčala sretna mami u butigu da joj javim da sam pala…. Haha Na balet sam išla punih 8 ipo godina!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ma provala sam ja još puno puno sportova…trenirala sam plivanje…(mislim išlo je meni to, obožvala sam ga, ali dosadi ti kad stalno radiš jedno te isto…. Ai nisam mogla izdržat taj napor, tj.znači to nije bilo za mene) trenirala sam košarku..(obožavala sam je…nisam propuštala nijedan trening..sve dok nije došla prva utakmica koju sam namjerno propustila, a trebala sam doć i igrat, ustrtarila sam se…) trenirala sam odbojku (nju mrzim, odma drugi dan natukla sam ruku…) pjevala sam dugo u malom raspjevanom(aaaaa to sa mobožvala!!!) a pošto više nisam bila mala morala sam se ispisat….) :P onda išla sam na linđo i nedavno sam se ispisala( mogu reč da je to nešto najljepše…moj brat i dalje pleše i nastupa, putuje, ali nezna ni ja sama zašto sam se ispisala, ali nisam bila toliko uporna, i nisam imala snage….
Evo sad je prošlo 5mj otkad na ništa ne idem…. Čudno… prvih 5mj…..
U osnovnu sam krenula s Karlom… Naravno na Montovjernu…ali je ispalo da sam ja B a ona A razred, skupa s nama krenuo je i Marko…. Ali i on je bio A … ja-crna ovca… ali neka… u svom razredu upoznala sam predivne ljude s kojima sam provela predivnih 8 godina života! Upoznala sam Vesnu koja mi je bila susjeda, ato nisam ni znala….(eto još jedna ženska na Montovjerni) i još uz to rodica mi…. Svaki dan bi išle zajedno u šk… tračale bi..a i svađale se hehe…. Još se sječam kad smo se čupajući za kosu vračale doma! Volim ja nju! Aaaaa U tom razredu upoznala sam moju sadašnju najbolju prijateljicu! Anu Perić!
Joj kako nju volim! Ona mi je sve…. Nastavili smo srednju zajedno… ma mi sve radimo zajedno hehe…….. Stvarno ne znam kako bi bez nje…. Samo da mi ne pobjegne! Divim joj se što može izdržat samnom biti onoliko vremena 24 sata na dan hahah…… moja ana…!

petak, 25.05.2007.

=JUG=

Srijeda 23.5. odlučujuća utakmica za prolaz na finale four...... Tribine prepune.... Među njima i ja hehehe......
Utakmica do zadnje četvrtine napeta...
Ali velika podrška sa tribina i snažna volja naših jugaša dovela je do pobjede Prošli smo!!!!!
22.6. Finale four u Milanu, a prva utakmica s Partizanom...uff moglo je i bolje al neka. Dobit ćemo ih... Ja idem,jupiiii... vode me...ne mogu vjerovat hehe-....aaaaaaaa
Anita i mama su rekle kad zaglavimo u nekom disku nećemo lako doma.... aaaaaaa
Moš mislit....


BOŠKOVIĆ = 19 GOLOVA




JOKOVIĆ = 16 GOLOVA




BUŠLJE = 10 GOLOVA

utorak, 15.05.2007.

E- MALI JEDNE ČITATELJICE....

Evo me…. Osjećam se koda sam previše zapustila svoj blog…. E-mail kojeg sam tek maloprije pročitala….a ima….dobila….. odlučila sam objavit na blogu…. Nadam se da se ta osoba neće ljutit…. Ali ona mi je uljepšala dan..ne samo dan….. već me potakla na lijepa razmišljanja! Pusa joj najveća!

NJEZIN E-MAIL....
Nedavno si zabranila anonimcima da ti ostavljaju komentare na blogu zbog bezobraznih i glupih komentara koje je nekolicina njih ostavila, pa ti samo želim na ovaj način ostavit svoj komentar na blog, nadam se da ti neće zasmetat. Slučajno sam naišla na tvoj blog dok sam po internetu pretraživala slike s dočeka vaterpolista. Blog ti je stvarno zanimljiv; imaš odličan odabir pjesama, jako lijepe i ekskluzivne fotografije (vaterpolista), a postovi su ti zanimljivi i sviđa mi se tvoj način razmišljanja, zreo je i kako ti kažeš vidi se da imaš mozga ( :o) ) i da imaš izgrađen svoj stav. Super je i što ti nije bed svoju poeziju podijelit s drugima. Takvi blogovi su meni zakon, a ne oni na kojima svaki dan pišeš što ima novog (iako ponekad nema ništa) i što si radio i bla, bla. Dosadno za čitat. Tvoj služi baš za ono što si napisala - da podjeliš s neznancima svoja razmišljanja, komentare, da napišeš što ima zanimljivog kod tebe i da objavljuješ svoje radove! Imaš talenta za pisanje, samo nastavi tako!! :o) Zato svaki tvoj novi post očekujem sa znatiželjom.
Tvoja razmišljanja o ljubavi, kojoj vidim da posvećuješ veliku pažnju, su sasvim realna i "normalna" da se tako izrazim. I mislim da svatko to očekuje od veze, da te ne varaju! Imaju 2 rečenice / 2 razmišljanja o nevjeri koje posebno pamtim :
1. Nije me povrijedilo to što si me prevario, već to što ti više ne vjerujem!!
2. Nevjeru partneru možda bi i mogla oprostit ako se radi o velikoj ljubavi, ali kasnije bi je svojom ljubomorom, histerijom i potpunim nepovjerenjem uništila.

Usput, kada su ti već neki na blogu čestitali na maloj obljetnici u ljubavi i ja ti čestitam i želim ti još puno sretnih mjeseci i godina. Nemoj se uvrijediti na ovo "maloj obljetnici", ali ja sam pet godina bila u vezi (također s vaterpolistom, iako je to nebitno, ali slučajnost je), a odnedavno sam opet solo pa je to meni kratko. Ali lijepo je biti zaljubljen i znam kako se osjećaš i koliko ti je lijepo što imaš kraj sebe nekoga tko te veseli, nasmijava, voli, podržava, razumije, s kojim provodiš dane i koji je uz tebe. Mene malo hvata tuga jer toga više nemam, ali nadam se da će doć. Navikneš se na tu pažnju jako brzo (ja sam s momkom išla u isti razred i cijelu srednju smo bili u vezi i svaki dan se vidjeli i provodili vrijeme skupa), ali sad boli kada to izgubiš... Nije išlo više, svaki svoj fakultet upisali, nove obaveze, nje govi treninzi, u početku teško jer ga ne vidiš svaki dan, kasnije si sretan ako ga vidiš i 2-3 puta tjedno, pa se onda i to prorijedilo, pa se svađaš stalno i onda izgubi smisao veza i koliko god da ga volim nema velike nade za nas više, a nismo ni u kakvom kontaktu ostali niti postoji mogućnost da hoćemo. Bilo je i problema i prekida u pet godina, ali bilo je lijepo imat nekoga i čut mu glas svaki dan, prošetat s njim, znat da svako veče imaš kome poželit laku noć i te sitnice koje vezu čine lijepom a tebe sretnom.

Zato uživaj dok možeš, poštuj i cijeni to što imaš i nastoj ga usrećit kao i on tebe tako da kasnije nemaš za čime žaliti!!

Veliki pozdrav iz Rijeke!
P.S. Valjda će slike s utakmica brzo...

a EVO SAD JEDAN POST ZA NJU I MALO SLIKA....

9.5. utakmica jug-vasas
Tako mi je žao što nisam bila...ali taj dan sam se vraćala iz Slovenije. Ali bit će vremena. Zato ja imam mamu i tatu koji su se pobrinuli da mi sve ispričaju i svojim "aparatićem" sve dočaraju, heh.... Sve u svemu njima je bilo super, balalajka i to... a kako neće kad su otkačeni.... Ali srijeda " dan D". Mama je rekla da je mislila da će je srce strefit nakon 11:6 ali treba imat vjere. Jer, ipak je tu 7 svjetskih prvaka. Svaka im čast! U Dubrovniku ćemo ih 23. 5. rasturit! hehe A sad malo sličica iz Budimpešte....

ponedjeljak, 30.04.2007.

KOJA KATASTROFA

TAMAN KAD SAM SE PONADALA DA ĆU IĆI NA IDUĆU UTAKMICU JUGA..... KAD ONO RAZOČARENJE....
NA DANAŠNJEM IZVLAČENJU UMJESTO TALIJANA IZVUČENI MAĐARI...(BORAMI SU JAKI...VAZDA GUSTO S NJIMA...)
I TO PRVA UTAKMICA U BUDIMPEŠTI 9.5. AAAA A JA U SLOVENIJI AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA.......... PIŠI PROPALO....
MAMA I TATA SRETNI ŠTO IDU SAMI HAHA.... ALI FINALE FOUR IM NE OPRAŠTAM....VODE ME...OBEĆENJE MORAJU ISPUNIT....

p.s. nedeljna šetnja kao i uvijek...po Cavtatu


ANA I JA


SLAVNI ČETVERAC


TIA I JA


NIKA I MINI


MOJA MAMA :p


MAMA I JA...


PONOVO...


TRI KRALJICE....

subota, 28.04.2007.

NEPOBJEDIVI

Evo mene ponovo danas, a tema zna se-vaterpolo. Jednostavno moram o tome ponovo jer naši Jugaši su jednostavno veličanstveni. Nadam se da smo svi uživali u Gružu kad je Jug pobjedio Mladost 12:6 Tu se vidilo da imamo savršen četverac Andro, Joković, Miho i Pavo.
O Vićanu ni da ne govorimo. Zatim Šibenik 13:11. Opet super. I konačno Mornar. Na toj sam utakmici bla i ja. S mamom i tatom. Naravno moja mama nebi bila moja mama da nije sredila da se ide doli kako bi mogla obaviti posao za butigu, a usput i spojiti ugodno s korisnim. Naravno ostat na utakmici.... :p Da ne dužim, Vićanovih 19 obrana...što više reči. Ne da je hobotnica, nego klonirana hobotnica. Nepobjediv. Andro, Maro, Pavo, Miho, Mile...
Sve u svemu super. Da mama nije zaspala bili bi i na večeri u Mija, ali što ćeš, drugi put.... Inače u Mija su mi super lignji. Trebali smo je ostavit u autu, kako kaže Emil.... hehe
Poznavajući svoje roditelje, pogotovo mamu, mislim da bi uskoro opet mogli na koju tekmu van grada. Dotad pozdrav svima koji me čitaju, a najviše igračima Juga.
Evo malo slikica...(bilo je mračno)......
p.s.
danas opet tekma............................

utorak, 24.04.2007.

.......................moja nova pjesma...3 MJ... I P.S. HEH

BUDNA SAM,
MJESEČINA, TAMNA NOĆ,
RAZMIŠLJAM.

ZIDOVI KAO OKOVI,
ZRAK ME GUŠI,
NEDEFINIRAN OSJEĆAJ U MOJOJ DUŠI.

NOĆ BEZ TEBE ČUDNA,
NEKAKO TUŽNA,
BUDNA…

PIŠEM I PITAM SE
SVE VIŠE I VIŠE
MOŽE LI IŠTA OD OVOGA BITI TIŠE…

SKLAPAM OČI,
URANJAM U SAN
I PONOVNO SE PITAM
ZAŠTO ME PRATI TAJ MRAK.

MRAK: ČUVAM TE MOJA KOLE MALA
BIT ĆE TI LJEPŠE NEGO USRED BIJELA DANA.

NAŠLA SE JA U PARKU ŽIVOTA
MUČILA ME SVA TA LJEPOTA…
BILO NAS JE TAKO MALO…

PITAM SE… GDJE SU NESTALI SVI TI LJUDI
I SVO ONO „BLAGO“

NIJE GA BILO TAMO….
LJUDI JE TAKO MALO…
TUGU I BOL ZAMJENILO JE
PREDIVNO ZLATO…

UZBUĐENA SAM
ŠTO PRISUSTVUJEM OVOJ AVANTURI
I MRAK PITA…. KOLE JEL TE OVDJE ŠTA MUČI……
MUČI ME SAMA POMISAO DA MOŽDA VIŠE NIKAD NEĆU
PROĆI KROZ OVO ISKUSTVO....
BUDIM SE..........

ZABORAVLJAM SNOVE
MIČEM ZAVJESE
I VIKNEM
PRIJATELJU JAVI SE
MUK….
GLEDAM KROZ PROZOR…..

NAPOKON,
OSJEĆAM …ŠTO ME GUŠI…
DA…
TO SU ONI LJUDI
KOJI NEMAJU NIŠTA U SVOJOJ DUŠI.

NETKO IM JE UKRAO SNOVE…
ŽIVOTA SE SVOGA BOJE….
NETKO IM JE UGASIO SVJETLO….
A PRAVI PUT IM JE TAKO DALEKO….

TO SU ONI KOJI NE VOLE ŽIVOT SVOJ
I KAKAV JE TO ČOVJEK KOJI ŽELI ZAGORČAT
PRAVI PUT TVOJ…..

NE TO NIJE ČOVJEK
TO JE SAMO SJENA
TUŽNA, JADNA,
S NEDOSTATKOM PAŽNJE, SUOSJEĆAJNOSTI…..
KOJA JE ZALUTALA U ONOM PREDINOM
MRAKU….



evo dosao je i taj dan........ tri puna mjeseca smo zajedno i nemoze bolje.........
tako je brzno proslo jer je tako super ma fenomenalno,a tako vam je to kad se volite......
volim ga puno voli i on mene ...........
jednostavno volimo se mi ...........heh
svaki min je sve ljepsi i ljepši........
svaki dan sladi i sladi........
jer imam njega jer on ima menee ...........

Do nedavno svaki dan mi je bio isti. Evo već 3mj moj život je uzbudljjiviji zahvaljujući jednom cakanom...kojeg punno puno puno volim..... jppppp




P.S. SUTRA IDEM U ST...... UTAKMICA JUG-MORNAR....ONDA SLIJEDE SLIKE HEHE BENIĆU SAMO ZA TEBE :p,,,,,,
I NOVI POST.... KISS VALJDA PONOVO O VATERPOLU....

srijeda, 11.04.2007.

S malim kašnjenjem............

Nakon Korizme koju smo bar tako vjerujem svi proveli skrušeno i u nekom odricanju došao je i Uskrs. Ove godine oba dva Uskrsa pala su na isti dan. To možda nije loše. Zato svima koji slave_Sretan Uskrs. U našoj kući je inače za svaki blagdjan veselo pa i tako i sada. Pekli su se kolači i pengala jaja. A moja mama je napola primorka a napola pelješka...pa pravi samo jaja s voskom..... Ispadnu super. Oni koji su ih dobili znaju ...hehe. Naveče smo išli u crkvu i nosili blagoslov. Sutradan se cijela obitelj kao i svake godine okupi kod nas na objedu. Svi skupa. Puna kuća. Nešto najljepše..... Popodne društvo, prijatelji...
Moji roditelji,Marijan,i ja krenuli smo u šetnju u Srebreno. Odmor za dušu i tijelo. Šetnja, kavica,sunačanje....
Idrugu nedelju bi mogli do Cavtata...ali možda opet i Srebreno, nikad se ne zna....
Uglavnom predivno provedeni blagdani. Nadam se da je tako i drugima bilo. Usput, brat je krenuo na Uskrs u Rim i nadam se da mu je supeer. Jer još 5-6 dana i čeka nas ponovo ista kotlačina, škola, linđo........>

Utakmica u srijedu....jeeee



slijede slike..............